Veliko Znanje je prenošeno sukcesivno iz doba u doba,
od naroda do naroda, od rase do rase. Veliki centri inicijacije u Indiji, Asiriji,
Egiptu, Grčkoj, osvetljavaju svet blistavom svetlošću. Duboko poštovana imena velikih
začetnika, živih prenosilaca istine, prenošena su sa poštovanjem sa generacije na
generaciju.
Istina je učvršćena posredstvom simboličnih pisanih dela
i legendi i preneta masama ljudi na čuvanje u obliku običaja i ceremonija, usmenom
tradicijom, hronikama, u svetoj umetnosti kroz nevidljive kvalitete igre, muzike,
skulpture i različitih rituala. Saopštavana je otvoreno posle određenog iskušavanja
onima koji tragaju za njom i čuvana je usmenim prenošenjem u lancu onih koji znaju.
Nakon određenog vremena, centri inicijacije nestali su jedan za drugim i drevno
znanje je potonulo u dubine, skrivajući se od očiju tragalaca.
Nosioci tog znanja takođe su skriveni, nepoznati onima
koji ih okružuju, ali nisu prestali da postoje. S vremena na vreme odvojena struja
se probija do površine, pokazujući da negde duboko dole u unutrašnjosti, čak i u
našim danima, teče snažna drevna struja pravog poznavanja bića. Probiti se do te
struje, pronaći je, to je zadatak i cilj traganja; jer, našavši je, čovek može sa sigurnošću da se
preda putu kojim namerava da ide; tada ostaje samo da “zna” da bi ”bio” i
”činio” .
Na tom putu čovek neće biti potpuno sam; u teškim trenucima
primiće podršku i vodstvo, jer svi koji slede taj put povezani su neprekidnim
lancem. Možda je jedini pozitivan rezultat svih lutanja na zamršenim stazama i putevima
okultnog traganja taj da će, ako sačuva sposobnost zdravog suđenja i mišljenja,
čovek razviti posebnu sposobnost razlikovanja koja se može nazvati slutnjom.
Odbaciće puteve psihopatije i pogrešnog i istrajno će tragati za ispravnim putevima.
I ovde, kao u samospoznaji, dobro će poslužiti princip koji sam već naveo:
“Da bi činio neophodno je znati; ali da bi znao nužno je pronaći kako znati.”
“Da bi činio neophodno je znati; ali da bi znao nužno je pronaći kako znati.”
Čovek koji traži celim svojim bićem, celim svojim unutrašnjim
sopstvom, dolazi do nepokolebljivog uverenja da je pronalaženje znanja radi činjenja
moguće samo pronalaženjem vodiča sa iskustvom i znanjem, koji će preuzeti njegovo
duhovno vodstvo i postati učitelj. Tu je, pre nego bilo gde drugde važnija čovekova
slutnja. On bira vodiča za sebe. Svakako je neophodan uslov da bira za vodiča čoveka
koji zna, inače je sav smisao biranja izgubljen. Ko može reći gde vodič koji ne
zna može odvesti čoveka? Svaki tragač sanja o vodiču koji zna, sanja o njemu, ali
retko se pita objektivno i iskreno, da li je vredan da bude vođen? Da li je spreman
da sledi put?
Izađite jedne jasne zvezdane noći na neko otvoreno mesto
i pogledajte u nebo, na te milione svetova iznad vaše glave. Setite se da možda
u svakom od njih vrve milijarde bića, sličnih vama ili možda superiornijih po svojoj
organizaciji. Pogledajte Mlečni put. Zemlja se čak ne može nazvati ni zrncem peska
u tom beskraju. Postepeno nestaje i bledi, a sa njom, vi. Gde ste vi? I zar nije
ono šta želite jednostavno ludost? Pred svim
tim svetovima zapitajte se koji su vaši ciljevi i nade, vaše namere i sredstva da
ih ispunite, zahtevi koji vam se mogu postaviti i vaša spremnost da se suočite sa
njima.
Dug
i težak put je pred vama; pripremate se za čudnu i nepoznatu zemlju.
Put je beskrajno dug. Ne znate da li će biti moguć odmor
tokom puta niti gde će to biti moguće. Treba da se pripremite za najgore. Ponesite
sve što je potrebno za put sa vama. Potrudite se da ništa ne zaboravite, jer posle
će biti prekasno i neće biti vremena za povratak po zaboravljeno, da ispravite grešku.
Odvagajte svoju snagu. Da li je dovoljna za ceo put? Koliko brzo možete
krenuti? Setite se da duži boravak na putu zahteva nošenje proporcionalno više zaliha
a to će usporavati vaše napredovanje kako na putu tako i u pripremama za njega.
Svaki minut je dragocen. Jednom se odlučivši za polazak beskorisno je gubiti vreme.
Ne računajte na mogućnost povratka. Taj eksperiment
vas može skupo koštati. Vodič je prihvatio samo da vas odvede tamo i, ako želite
da se vratite, on nije dužan da se vrati sa vama. Bićete prepušteni sebi i teško
vama ako zastanete ili zaboravite put, nikad se nećete vratiti. A čak i ako pamtite
put ostaje pitanje, da li ćete se vratiti zdravi i čitavi? Jer mnoge neprijatnosti
čekaju usamljenog putnika koji nije upoznat sa putem i običajima koji tamo vladaju.
Imajte na umu da vaš pogled ima osobinu da predstavi udaljene objekte kao da su
blizu. Prevareni blizinom cilja kom stremite, opčinjeni njegovom lepotom i ne znajući
meru vlastite snage, nećete zapaziti prepreke na putu; nećete videti brojne rovove
na putu.
Na
zelenoj livadi prekrivenoj brojnim cvetovima, u bujnoj travi, duboka je litica sakrivena.
Veoma je lako spotaći se i pasti preko nje ako vam oči
nisu koncentrisane na korak koji preduzimate. Ne zaboravite da usmerite svu svoju
pažnju na najbliži deo puta, ne brinite o dalekim ciljevima ako ne želite da padnete
preko litice. I ne zaboravite svoj cilj. Pamtite ga sve vreme i održavajte u sebi
aktivan napor prema njemu, da ne izgubite pravi smer. I jednom kad krenete, budite
posmatrač; ono šta prolazite ostaje iza vas i neće se opet pojaviti; tako da ako
propustite da primetite na vreme, nikad nećete primetiti. Nemojte biti previše radoznali
i ne gubite vreme na stvari koje privlače vašu pažnju a nemaju vrednost. Vreme je
dragoceno i ne treba ga traćiti na stvari koje se ne odnose direktno na vaš cilj.
Pamtite gde ste i zašto ste tu. Nemojte braniti sebe i pamtite da nijedan napor
nije učinjen uzalud. A sada možete krenuti na put.
Georgije
Ivanovič Gurđijev “Pogledi iz stvarnog svijeta” (odlomak)