Postoji tako mnogo beskonačnosti, kao i dimenzija, koliko mnogo oblika oslobođenja toliko i temperamenata. Ali svi oni nose isto obeležje. Oni koji pate zbog stega i ograničenja doživeće oslobođenje kao beskonačnu ekspanziju. Ti koji pate od mraka doživeće ga kao neograničenu svetlost. Oni koji uzdišu pod težinom smrti i prolaznosti, osetiće ga kao večnost. Ti koji su uznemireni uživaće ga kao mir i beskrajnu harmoniju.
***
Zato OM
jednom izgleda kao simbol božanskog univerzuma, drugom kao simbol beskonačne
moći, sledećem kao beskrajni prostor, nekom drugom kao beskonačno postojanje,
ili kao večni život. Za neke on predstavlja svuda prisutnu svetlost, za druge
znači univerzalni zakon, a neki opet interpretiraju ga kao svemoćnu svest, kao
sve-prožimajuću božanstvenost, ili ga interpretiraju rečima o sve-obuhvatnoj
ljubavi, kosmičkom ritmu, uvek-postojećem stvaranju, ili bezgraničnomznanju, i
tako ad infinitum.Slično ogledalu koje reflektuje sve oblike i boje bez promene njihove vlastite prirode, OM retlektuje prelive svih temperamenata i prihvata oblike svih viših ideala, bez ograničavanja sebe isključivo na bilo koji od njih.
Da je ovaj sveti slog poistovećen sa bilo kojim pojmovnim značenjem, da je potpuno predat bilo kojoj posebnoj ideji, bez očuvanja iracionalnog i nedostupnog kvaliteta svoje srži, on nikada ne bi mogao simbolisati to nadsvesno stanje svesti, u kojem sve individualne sklonosti nalaze svoju sintezu i ostvarenje.
Tibetanska mistika
Nema komentara:
Objavi komentar