The Upanishad:
Who sends the mind to wander afar?
Who first drives life
to start on its journey?
Who impels us to utter these words?
Who is the Spirit
behind the eye and the ear?
It is the ear of the ear, the eye of the eye, and the
Word of words, the mind of mind, and the life of life.
Those who follow wisdom
pass beyond and, on leaving this world, become immortal.
Ovo je jedna od najvažnijih vežbi koju treba da upražnjavate ako želite da postignete uspeh u samokontroli i u zadobijanju makar ograničenog znanja o sebi: treba da budete u stanju da lokalizujete svoju svest i daje svesno usmeravate na različite delove vašeg bića, kako biste mogli da razlikujete sopstvenu svest od svojih misli, osećanja, impulsa, da postanete svesni šta je ta svest sama po sebi. Tako ćete naučiti da je usmeravate: možete je usmeriti na telo, na vital, na psihu (to je najbolje mesto za nju); možete usmeriti svoju svest na um, možete je podići iznad uma i sa njom otići u sve oblasti univerzuma. Ali, pre svega, morate znati šta je ta svest, tj. morate postati svesni same svesti, lokalizovati je. A za to postoje mnoge vežbe. Jedna od njih je dobro poznata, a to je posmatranje sebe i svog života, kao i ispitivanje da li je telo zaista svest vašeg bića, ono što zovete "ja"; jednom kada shvatite da telo uopšte nije to, da ono izražava nešto drugo, tada istražujete vaše impulse, emocije, kako biste videli da li su one možda to, i ponovo pronalazite da ni one nisu to; i tada ispitujete svoje misli, da li ste vi ta misao, ono što zovete "ja" i na kraju, posle nekog vremena postajete svesni: "Ne, ja mislim, prema tome, ja sam nešto različito od misli." I tako eliminacijom uspevate da doĎete u kontakt sa nečim, nečim što vam daje osećaj postojanja - "Da, to sam 'ja'. I to nešto ja mogu pokretati, mogu ga preneti sa mog tela na vital, na um, mogu ga čak, ako sam vrlo... kako to da kažem?... vrlo uvežban u tom kretanju, preneti na druge ljude i na taj način se mogu poistovetiti sa stvarima i ljudima. Pomoću svoje aspiracije mogu čak otići i izvan ove ljudske forme, podići se ka oblastima koje više nisu ovo malo telo i sve što ono nosi sa sobom." Tako čovek počinje da shvata šta je njegova svest, i tek posle toga može reći: "Dobro, sjediniću svoju svest sa psihičkim bićem i tu je ostaviti, tako da može biti u harmoniji sa Božanskim i potpuno mu se predati", ili slično tome: "Putem ove vežbe izdizanja iznad mišljenja i intelekta ući ću u oblast čistog svetla, čistog znanja ... ", tada čovek može tu uključiti svoju svest i živeti na takav način, u punom sjaju i lepoti koji su iznad svake fizičke forme.
Ali, prvo, ova svest mora postati mobilna, morate znati kako da je razlikujete od ostalih delova bića koji su u stvari njeni instrumenti, načini njenog ispoljavanja. Svest mora upotrebljavati ove stvari, ali vi ne smete zameniti te stvari za svest. Usmerite svest na ove stvari, kako biste postali svesni svog tela, svog vitala, svog uma, svih svojih aktivnosti pomoću vaše volje za identifikacijom; ali da biste to postigli, vaša svest za početak ne sme biti potpuno upletena, pomešana, združena, da tako kažem, sa svim ovim stvarima, ne sme ih zameniti za sebe, ne sme učiniti tu grešku.
Kada čovek misli o sebi (očigledno da od milion ljudi možda samo njih deset to ne radi), on misli: "Ja ... to je moje telo, to je ono što zovem 'ja'. I stoga, ja sam takav, kao i moj sused koji je takoĎe telo. Kada govorim o nekoj drugoj osobi, mislim na njegovo telo". Tako, sve dok je čovek u ovom stanju, on je igračka svih mogućih kretnji i nema nikakvu samokontrolu.
Telo je najgrublji instrument, pa ipak to je ono što skoro svo vreme zovemo "ja", ukoliko nismo počeli da posmatramo sebe.
"Unutrašnji život", Šri Aurobindo i Majka
Nema komentara:
Objavi komentar