Ovo je jedna drevna Vavilonska legenda. Pre mnogo, mnogo vremena, u ogoleloj zemlji koja se sada zove Arabija, božansko Biće se utelovilo da bi probudilo Zemlju za vrhovnu Ljubav.
Naravno, ljudi su ga progonili, zlostavljali, sumnjičili, pogrešno shvatali.
Smrtno ranjen od strane svojih napadača, želeo je da umre nasamo i na miru, kako bi mogao da dovrši svoj zadatak. Budući da su ga gonili, trčao je; iznenada na prostranoj goloj ravnici, on naiđe na mali pomorandžin žbun. Spasitelj upuza unutra, među niže grane, kako bi mogao da napusti telo u miru; i iznenada žbun čudesno poče da raste, postade širok, gust i dubok, i kada progonitelji stigoše tamo, nisu posumnjali da se čovek kojeg su lovili krije na njemu i oni odoše dalje.
Kako je sveta krv padala kap po kap, oplodeći zemlju, drvo je cvetalo predivnim, krupnim cvetovima,
prekrivajući tle svojim laticama, bezbrojnim kapima krvi.
To su cvetovi koji za nas izražavaju i sadrže božansku Ljubav.
prekrivajući tle svojim laticama, bezbrojnim kapima krvi.
To su cvetovi koji za nas izražavaju i sadrže božansku Ljubav.
The Mother, Message of 14th November 1955.
Nema komentara:
Objavi komentar