Pisala sam o kontroli i o tome
kako mi zapravo ne možemo posjedovati kontrolu nad Životom. Dobra strana priče
je da možemo imati kontrolu nad sobom i svojim postupcima. To je nešto što se
uči marljivim i strpljivim Radom na sebi. Puteva i načina je mnogo, koji ćete
odabrati zavisi samo od vas i vašeg unutrašnjeg stanja.
Učenje Četvrtog puta i mnogih
drugih škola kaže da “Čovjek ne može da čini” i da “Čovjek spava”. To je istina
koju svako ljudsko biće mora shvatiti radi sebe samoga. Sve što radimo – radimo
mehanički. Dišemo, krećemo se, osjećamo, volimo, mrzimo, patimo, radujemo se.
Ni jedan pokret u meni ili od mene nije autentičan i stvaran, sve je produkt
spoljnjih ili unutrašnjih podražaja. Dok to ne bude u potpunosti shvaćeno kao
istina i viđeno na sopstvenom primjeru, mi nećemo imati mogućnost da bilo šta
promjenimo. Jer “liječenje alkoholičara počinje priznanjem da ste alkoholičar”.
To priznanje dolazi onog trenutka kada se suočite sa realnošću i pravom slikom o
sebi.
Ono što je potrebno jeste
restartovanje sistema ili mašine koja se zove čovjek. Da biste počeli, tj. da
bi ste se pripremili za restartovanje sopstvenog sistema, trebate započeti
pripreme a one su prilično lake. Teško je održati kontinuitet, tj. raditi ih
redovno i istrajati u čitavoj priči. Ono što ja radim kao pripremu za svoju
mašinu, je sledeće:
- Naučiti pričati i razmišljati u prvom licu jednine kada iznosite svoje stavove, mišljenja, komentare ili radite bilo šta drugo (jer ne postojimo “mi” koji volimo, mrzimo, lažemo, krademo, ubijamo, mislimo, zauzimamo stavove; postojim “ja” koja voli, mrzi, laže, krade, ubija, misli, zauzima stav)
- Svaki dan naći bar jedan lijep i pozitivan utisak za sebe (može biti slika, fotografija, muzika, pejzaž, text, osoba, događaj, bilo šta što će proizvesti pozitivno stanje u vama)
- Odrediti sebi 15 - 20 minuta u toku večeri i zauzeti udoban (ne previše udoban) ali pravilan položaj tijela (ravna kičma) i napraviti sumiranje svog proteklog dana, jednostavno pustiti film od početka kada ste ustali iz kreveta do momenta kada ste sjeli da napravite sumiranje, bez ikakvog komentarisanja i analiziranja bilo čega.
(Možete probati, još niko nije
prijavio neželjene nuspojave. Izgubljeno je samo par lažnih slika o sebi.)
U početku kada počnete uviđati
koliko ste mehanični, biće vam teško i bićete veoma uplašeni onim što vidite kako o sebi tako i o drugima, s tim da drugi nisu vaša briga. Nemojte odustajati,
jer to je prolazna faza i nije ni 10% od potpune istine o vama. Žao mi je ako
to zvuči grubo, ali Rad na sebi nisu meditacije koje će vas dovesti do toga da
vi shvatite kako ste “božansko biće zarobljeno u tijelu čovjeka” ili “mi smo svi
bogovi sa iskustvom čovjeka”. Meditacija se uvodi kao sredstvo koje će vam dati
mogućnost odvajanja u kritičnim trenutcima kada ne budete mogli da se nosite sa
slikom o sebi. Zato mnogi učitelji ili majstori kažu da vam meditacija daje
temelje za dalje. Nažalost, mnogima je meditacija postala cilj i oni tu stoje. Postoje
isto tako različite tehnike meditacija koje daju različite rezultate, ali o
tome ne mogu pisati sada.
Rad na sebi ne počinje ni sa
kakvom meditacijom, Rad na sebi počinje onog trenutka kada primjetite “sav sjaj
i svu bijedu” u kojoj živite i kada shvatite kako niste gospodar čak ni sebe
samoga.
Nema komentara:
Objavi komentar