Odabrao Đelo Hadžiselimović

Da je u pitanju dokumentarni program, čuli bi ste u špici "Odabrao Đelo Hadžiselimović". Kvaliteta odabranog teksta odgovara kvaliteti poznatog sinonima sa ovih prostora. 

Tekst koji sam čitala više puta. I sigurno ću ga još mnogo puta pročitati. 

Svaki put sa nekim novim razumijevanjem pročitanog.

Odbojnici, Rebecca Nottingham 

Odbojnici su psihološki vakuumi između kontradiktornih Ja koji brane uočavanje nesklada između njih i nedostatak jedinstva u vlastitom biću. Oni omogućuju način ponašanja gdje osoba može sebe smatrati dragom individuom, iako tuče svog psa, napada partnera ili ignorira djecu.

Stvarna vanjska konsideracija (vanjsko pridavanje značaja) je napredan Rad, ali studenti to mogu ČINITI, makar izvana. Većina ostalih praksi rada odnose se na NE činjenje, tj. NE izražavati vlastite negativnosti, NE biti mehaničan, ili se odnose na druge aspekte unutarnjeg Rada.

Vanjska konsideracija je esencijalna za razvoj bića. Ona je i nusproizvod napretka i esencijalni element u razvoju osobe u Radu.

To nije prakticiranje „ljubaznosti“ prema drugima i glumljenje ugodne osobe, blaženog smiješka, itd., nego je ta i ostale prakse Rada čvrsto usađena u objektivnoj moralnosti. U prirodnom napretku Rada, posjedujući djelotvorno Promatrajuće Ja, počinje se uviđati sve loše djelovanje unutarnjeg pridavanja značaja (unutarnje konsideracije). Nakon dugoročne opservacije počinjete uviđati da su sve vaše akcije u vanjskom svijetu motivirane sebičnim interesom; čak i one koje se izvana čine velikodušnima podsvjesno, mehanički traže priznavanje zasluge, poštovanje i nagradu.

Kad počnete osjećati nestvarnost i nezrelost koje prožimaju sve aspekte unutarnje konsideracije, a u cilju razvoja bića, takve manifestacije počinju otpadati. Tada više ne možete ući u prostoriju punu ljudi osjećajući se nesigurno, a da niste svjesni kako je takvo ponašanje mehaničko i zagađeno svojstvima baziranima isključivo na unutarnjoj konsideraciji. To ćete osjetiti mimo vašeg psihološkog funkcioniranja na razini sna na kojoj, kao i svi ostali u prostoriji, tražite samopotvrđivanje. Rastvaranje tih Ja unutarnjeg pridavanja značaja podiže vas na drugu razinu svijesti i izuzima vas iz struje socijalnog momentuma i mehaničnosti.

Počinje se promatrati pasivno, izvana i iznutra, i počinju se zapažati kontradiktornosti između vanjskog ponašanja i unutarnjih stanja i primjećivati da je unutarnje stanje uvijek neka varijacija sebičnog interesa: potreba da se bude primijećen, cijenjen, pažen, želja za razumijevanjem, za posjedovanjem sposobnosti koje drugi cijene, potreba da se bude u pravu, osjećaj zbunjenosti i nesigurnosti ako te potrebe i želje nisu zadovoljene; hvalisanje i kočoperenje taštine, podmukla pohota kod flerta; glumljenje da vam je stalo onda kad nije; glumljenje da slušate onda kad je vaš um negdje drugdje; manipulacije i neautentično djelovanje u svim varijacijama. Unutarnja konsideracija uvijek je zaokupljena time kakav dojam ostavlja. Samo ponekad je riječ o taštini. Vanjski izgled, položaj, primjereno poštovanje, zasluge, status, cijenjenost – sve su to osnovne emocije unutarnje konsideracije. Samo promatranjem, verificiranjem i radom protiv unutarnje konsideracije može se početi dolaziti do točke u kojoj nije svaka misao i akcija motivirana sebičnim interesom. To može biti početak stvarne vanjske konsideracije. Ona se ne događa fokusiranjem ISKLJUČIVO na misli i mišljenja drugih. Događa se zbog toga što oslobođenost od sebičnih interesa u našoj psihologiji otvara prostor za jasno viđenje i sposobnost svjesnog djelovanja u danom trenutku.

Kakva god akcija proistekla iz vanjske konsideracije (vanjskog pridavanja značaja), ni jedna ne zahtijeva da bude cijenjena, čak ni prepoznata. Takve potrebe pripadaju unutarnjoj konsideraciji (unutarnjem pridavanju značaja). Vanjska konsideracija nema nikakve veze s dobivanjem nečega, pa ni priznanja, razumijevanja, poštovanja, zasluge ili nagrade za sebe. Zato je istinska vanjska konsideracija suprotnost slabosti. Nema slabosti u sposobnosti da se djeluje svjesno i nesebično. Zapravo, potrebna je velika snaga kako ne bi bili stalno opsjednuti sobom. Potrebna je hrabrost i prihvaćanje neophodne patnje, i oslobađanje sebe od nepotrebne patnje kako bi probili put kroz psihološke prepreke unutarnje konsideracije. Ako uspijete, podigli ste razinu Bića. Ako prakticirate istinsku vanjsku konsideraciju, nitko vas ne može iskoristiti, niti izazvati ikakav učinak ismijavanjem. Taština, strah, elementi moći, ne postoje u vanjskoj konsideraciji, pa stoga ne mogu ni biti napadnuti. Postići ćete dimenziju neovisnosti o vanjskom svijetu i tiraniji pogrešnog rada vaše psihologije.

Motiv za činjenje usluge prijatelju u vanjskoj konsideraciji jest potreba vašeg prijatelja. Ako prijatelj ne cijeni vašu uslugu ili je spolja odbacuje, to nije refleksija na vaš autentični motiv i neće predstavljati uvredu. Da se poslužim vašim primjerom: kuhati vašoj ženi omiljeno jelo može izgledati kao vježbanje vanjske konsideracije. Ali ako ona ne treba jelo, nego vašu pažnju umjesto sati koje ste potrošili kupujući i kuhajući, to nije stvarna vanjska konsideracija. Dali ste joj ono što ste VI željeli dati, umjesto onog što njoj treba. Umjesto da vas to ljuti, trebalo bi vas motivirati da otkrijete što ona treba i da joj to date bez očekivanja nekog posebnog rezultata. Vanjska konsideracija ne uzima u obzir svoje vlastite potrebe. Ona je zaokupljena potrebama drugih, a to je manifestacija više svijesti.

U suprotnosti s vašom idejom o ispitivanju vanjske konsideracije sa „sebične točke gledišta, s aspekta prve linije Rada“, mora se reći da se prva linija Rada SVA odnosi na ogoljavanje od sebičnosti. To nije „pokušaj, dok smo u domeni lažne osobnosti,…fokusiranja na misli i mišljenja drugih“. Za početak, lažna osobnost i vanjska konsideracija ne mogu koegzistirati. A fokus vanjske konsideracije nije na mislima i mišljenju drugih, nego na njihovim potrebama. Ako drugi ne pokazuju poštovanje, čak ni priznanje, vi ne možete zaključiti da ste promašili, jer nemate zahtjeva prema njima. Zaključiti kako prema njima niste primijenili vanjsku konsideraciju zato što im niste dali ono što trebaju, može biti djelomično točno.

Vanjskom konsideracijom znali bi što oni trebaju prije djelovanja, a čak i ako djelovanje ne pokaže učinak, niste promašili jer je motivacija bila autentična.

Tako, u Radu se učimo prakticiranju vanjske konsideracije čak i kad ne znamo kako, baš kao što se od nas traži prakticiranje samopromatranja koje tek treba naučiti. Ali, stići od samopromatranja do stvarne vanjske konsideracije je dug, težak proces čišćenja sebe od pogrešnog djelovanja mehaničnosti ili sna. U međuvremenu, svaki pokušaj vanjskog pridavanja značaja će vas prosvijetliti i počet ćete uviđati kako je razina Bića vrlo daleko.

(prevod Ivana)

Jednostavno pojašnjenje ideja Rada na sebi

Odlična skripta, sažeto i jasno iznosi i objašnjava osnovne pojmove Rada na sebi sa kojima se čovjek susreće na početku puta.

Scripta "Jednostavno pojašnjenje ideja Rada na sebi " Maurice Niccol 

Prevod: Bhaerava 

Download: Jednostavno pojasnjenje ideja Rada na sebi 

Odlomak: 

Pomoć možemo primiti samo ako Radimo na Sebi, i kroz Samo-Pamćenje raste nivo Svijesti u nama samima u Više Stanje Svijesti. Tada nas Pomoć može dosegnuti. Kada čovjek shvati da je Uspavan, on shvata da mora imati Pomoć.

Postoji parabola u Radu koja ilustruje situaciju čovjeka u sadašnjosti. Čovječanstvo je čvrsto Uspavano, i hoda rubom ambisa ali to ne vidi. Ali čovjek kao individua može da se probudi i shvati da se nalazi na rubu ambisa; i ako je otvori oči vidjeće da iznad njegove glave postoji konopac uz koji se može popeti: ali da bi uhvatio konopac on mora skočiti. Ali sve dok smo na nivou na kojem zamišljamo da nam se može pomodi ovakvima kakvi sada jesmo, Pomoć ne može da nas dosegne.

Za bolji nivo Postojanja moramo da se promjenimo. Samo-popustljivost, samo zadovoljstvo, sujeta, neznanje - sve to, i mnoge druge stvari, sprečavaju Pomoć da stigne do nas.

Molitva je izvorno stvorena da tražimo Pomoć da nas se podigne na viši nivo Svjesti.

"Oče naš" je stvorena, dizajnirana da čovjek može da pamti sebe, za promjenu njegovog Bića, tako da se Pomoć može spustiti na nas.

Priroda Pomoći je, prvo, da nam pokaže gdje smo "pogrešni". Rad uči da postoji Pomoć, ali ona doseže čovjeka samo ako on promjeni svoje stanje i podigne sebe u Treće Stanje Svijesti. Ako zaista osjećamo našu situaciju, pokušaćemo da se podignemo na novi nivo Svijesti.

Restart sistema

Pisala sam o kontroli i o tome kako mi zapravo ne možemo posjedovati kontrolu nad Životom. Dobra strana priče je da možemo imati kontrolu nad sobom i svojim postupcima. To je nešto što se uči marljivim i strpljivim Radom na sebi. Puteva i načina je mnogo, koji ćete odabrati zavisi samo od vas i vašeg unutrašnjeg stanja.

Učenje Četvrtog puta i mnogih drugih škola kaže da “Čovjek ne može da čini” i da “Čovjek spava”. To je istina koju svako ljudsko biće mora shvatiti radi sebe samoga. Sve što radimo – radimo mehanički. Dišemo, krećemo se, osjećamo, volimo, mrzimo, patimo, radujemo se. Ni jedan pokret u meni ili od mene nije autentičan i stvaran, sve je produkt spoljnjih ili unutrašnjih podražaja. Dok to ne bude u potpunosti shvaćeno kao istina i viđeno na sopstvenom primjeru, mi nećemo imati mogućnost da bilo šta promjenimo. Jer “liječenje alkoholičara počinje priznanjem da ste alkoholičar”. To priznanje dolazi onog trenutka kada se suočite sa realnošću i pravom slikom o sebi.

Ono što je potrebno jeste restartovanje sistema ili mašine koja se zove čovjek. Da biste počeli, tj. da bi ste se pripremili za restartovanje sopstvenog sistema, trebate započeti pripreme a one su prilično lake. Teško je održati kontinuitet, tj. raditi ih redovno i istrajati u čitavoj priči. Ono što ja radim kao pripremu za svoju mašinu, je sledeće:

1. Naučiti pričati i razmišljati u prvom licu jednine kada iznosite svoje stavove, mišljenja, komentare ili radite bilo šta drugo  (jer ne postojimo “mi” koji volimo, mrzimo, lažemo, krademo, ubijamo, mislimo, zauzimamo stavove; postojim “ja” koja voli, mrzi, laže, krade, ubija, misli, zauzima stav)
2. Svaki dan naći bar jedan lijep i pozitivan utisak za sebe (može biti slika, fotografija, muzika, pejzaž, text, osoba, događaj, bilo šta što će proizvesti pozitivno stanje u vama)
3. Odrediti sebi 15 - 20 minuta u toku večeri i zauzeti udoban (ne previše udoban) ali pravilan položaj tijela (ravna kičma) i napraviti sumiranje svog proteklog dana, jednostavno pustiti film od početka kada ste ustali iz kreveta do momenta kada ste sjeli da napravite sumiranje, bez ikakvog komentarisanja i analiziranja bilo čega.

(Možete probati, još niko nije prijavio neželjene nuspojave. Izgubljeno je samo par lažnih slika o sebi.)

U početku kada počnete uviđati koliko ste mehanični, biće vam teško i bićete veoma uplašeni onim što vidite kako o sebi tako i o drugima, s tim da drugi nisu vaša briga. Nemojte odustajati, jer to je prolazna faza i nije ni 10% od potpune istine o vama. Žao mi je ako to zvuči grubo, ali Rad na sebi nisu meditacije koje će vas dovesti do toga da vi shvatite kako ste “božansko biće zarobljeno u tijelu čovjeka” ili “mi smo svi bogovi sa iskustvom čovjeka”. Meditacija se uvodi kao sredstvo koje će vam dati mogućnost odvajanja u kritičnim trenutcima kada ne budete mogli da se nosite sa slikom o sebi. Zato mnogi učitelji ili majstori kažu da vam meditacija daje temelje za dalje. Nažalost, mnogima je meditacija postala cilj i oni tu stoje. Postoje isto tako različite tehnike meditacija koje daju različite rezultate, ali o tome ne mogu pisati sada.

Rad na sebi ne počinje ni sa kakvom meditacijom, Rad na sebi počinje onog trenutka kada primjetite “sav sjaj i svu bijedu” u kojoj živite i kada shvatite kako niste gospodar čak ni sebe samoga.

Rebecca Nottingham: Četvrti Put i ezoterijsko kršćanstvo

 Rebecca Nottingham: Četvrti Put i ezoterijsko kršćanstvo 

 

Knjiga koja uvodi čovjeka i objašnjava ukratko na čemu se temelji Rad na sebi. Namjenjena je kako učenicima Četvrtog puta, tako i svima koji se interesuju za sopstveni duhovni razvoj i usavršavanje. Daće vam sažeta uputstva kako početi i kako pravilno sagledati svoja unutrašnja stanja.

Odlomak: 

***

Rad je razvojni put za vrlo ozbiljne ljude koji ovu autentičnu, trajnu promjenu u sebi ne mogu pronaći akademskim, ili inspiracijskim, ili empatijskim, ili tradicionalnim religijskim načinima. To je put praktičnih psiholoških uputa čija je svrha pročišćenje vašeg srca i uma, koje rezultira proširenjem svijesti. Utemeljen je na Objektivnoj Istini, i to je suštinsko ezoterijsko učenje koje je svijetu dao Krist – unutarnji smisao Njegova učenja. Ezoterijsko ne znači skriveno ili tajno. To znači unutarnje: unutarnji smisao stvari. To je beskompromisno čist, te stoga strm i uzak put, na kojemu će ustrajati samo najposvećeniji. Obzirom da je samotranscendencija elementarna snaga za promjenu u srcu svih stvarnih transformacija, u konačnici je to jedini put. Kako je to strm i uzak put, on zahtijeva pažnju i napor, a to dvoje nas doslovno opskrbljuje energijom potrebnom za promjenu. 

*** 

Rad nam pruža mnogo alata i ideja za kreiranje transformacije. Primarna, suštinska praksa je Samopromatranje. Kroz Samopromatranje učite se vidjeti kako funkcionira vlastita psihologija. Putem Samopromatranja učite "spoznati samoga sebe". To je temeljna praksa iz koje raste svako razvoj. U usporedbi s njom, praksa "bivanja prisutnim" nudi malo znanja s kojim možete Raditi.