Razlika između onoga što mi vidimo kao „sebe“ i onoga što zaista „jesmo“
su velike. Ali biti „u Životu“ a ne „od Života“ je veliko shvatanje i svako to
mora shvatiti za sebe. Povremeno ljudi misle da su mnogo toga napravili radeći
na sebi i ulažući trud i napor, ali padaju na banalnim situacijama u Životu. Ovaj
„obični“ Život koji živimo svaki dan je isti onaj Život iz svetih spisa. Velika
djela vas neće uvestu u Raj nego mala djela. Jer mala djela vas svakodnevno
testiraju, dok su velika djela, pa nešto kao kada spremate ispit na faxu, znate
za njega i znate da se morate spremiti. Ne
postoji Život koji treba dosegnuti „tamo negdje daleko“, postoji samo jedan,
isti i beskonačni Život svuda oko nas. Problem je jer u njemu nema „nas“.
Jedan od najvećih akcenata svih učenja je na strahu od smrti. Svi veliki
učitelji vas savjetuju da se sučite sa
strahom od smrti i da ga prevaziđete. To je nešto što svakako trebate uraditi
ukoliko imate veoma izražen strah koji vas ometa u životu i ukoliko ste spremni
da zaista to uradite a ne da palamudite zato što mislite da je to „super
tehnika“ i zato što ste čuli i čitali tuđe priče o takvim suočavanjima.
Guruđijev je rekao “Jedno
od najboljih sredstava za buđenje želje za radom na sebi je uvid
da možeš umreti u svakom trenutku. Ali prvo moraš naučiti da
TO imaš na umu.”
Ja se u potpunosti slažem sa tim. Ali mi smo od toga napravili u svojim
glavama i srcima, od samih sebe, heroje koji se bore protiv smrti i onda se
divimo Velikom Sebe koji se suočava sa smrću i prevazilazi ga.
Bit rečenog je shvatiti sopstvenu ništavnost i prolaznost. Nije bitno
kada ćete umrijeti, jer to svakako mora da dođe i veoma je prirodna pojava, ukoliko
ste shvatili sopstvenu ništavnost, sa njom dolazi i poniznost, sa poniznošću
saosjećanje, sa saosjećanjem dobrodušnost... a dalje možete sami da nadovežete.
Zanimljivo je i to da se jako malo priča o tome da treba da se pomirite
i sa tim da ćete imati 80 - 90 godina, ješćete kašice jer nećete imati sa čim
da žvačete hranu, nosit ćete pelene jer nećete biti u stanju da sami odete na
wc i na očima imati tegle od naočala, ako već ne budete slijepi potpuno. A možda
ćete biti i nepokretni. Ležećete tako u krevetu u sopstvenim govnima i čekaćete
nekog da dođe da vas opere. Tada ćete biti veoma zahvalni tom mladom biću što
ima razumijevanje i saosjećanje za vas. Svima i svakome ćete biti smetnja i „matori
ludak na putu“. Pomiriti se sa tim po meni je veći izazov od takozvanog „suočavanja
sa smrću“.
Još je veći izazov u 30-im i 40-im godinama, a kažu da su to najbolje
godine za čovjeka, NE VIDJETI „matore ludake na putu“.
Vratiću se na Guruđijeva koji je rekao „Jedno od najboljih sredstava za buđenje želje za radom na sebi je uvid
da možeš umreti u svakom trenutku.” Ja bi rekla „Jedno od najboljih sredstava za buđenje želje za radom na sebi je
uvid koliko sranje možeš biti.”
Svaka sličnost sa stvarim likovima i događajima je slučajna i
nenamjerna.
Nema komentara:
Objavi komentar