Moć i kontrola nad životom

I

Moć i kontrola je nešto čemu svi težimo tokom života.

Nekada se ta želja javlja u obliku „želim da imam kontrolu nad svojim životom“, nekada je „želim da imam kontrolu nad sobom“ ili „želim da imam kontrolu nad drugima“, i tako dalje i tako dalje. Razlika je samo u nijansama iste želje. Neke od ovih želja su nam „dobre i ljudske“ a neke su „loše i zle“ u našem shvatanju dobra i zla.  

Drugim rječima, dio koji se odnosi na kontrolu i moć nad sopstvenim životom i sobom je ispravan a dio koji se odnosi na kontrolu nad drugima i njihovim životima je pogrešan. Iz te želje se dalje rađaju stavovi o tome šta je pogrešno a šta ispravno. Novost u svemu tome je da su oba stava pogrešna. Dvije strane istog novčića. (1. Mojsijeva 2.17: Ali s drveta od znanja dobra i zla, s njega ne jedi; jer u koji dan okusiš s njega, umrijećeš.)

Stavovi nastaju vaspitanjem i uticajem na nas. Niko od nas ne nosi ni ispravne ni pogrešne stavove ili ideje u sebi svojim rođenjem. Onakvi smo kakvima nas okolina, situacije i ljudi oko nas oblikuju. Što znači da je čovjek zaista Tabula Rasa (latinski izraz za praznu ploču) kada se rodi.

U prilog tome idu mnoge priče o djeci koja su odrasla u divljini i primila sve osobine životinja sa kojima su odrasle. Takva djeca se nazivaju Feral Children. Čak ni nakon povratka u ono što zovemo ljudskim društvom i civilizacijom oni nisu mogli naučiti više od par riječi, da spavaju u krevetu, da hodaju na dvije noge i u većini slučajeva su brzo umirali. Kako čovjek ne može naučiti da hoda ili govori?

Njihove table ili ploče više nisu bile prazne, one su bile ispunjene utiscima koje su primali od rođenja i tu više nije bilo mjesta ni za šta drugo. Oni nisu bili „ljudi“, bili su vukovi, majmuni ili antilope. To je bio njihov stav, njihovo uvjerenje i njihova stvarnost koju su živjeli.

Isto  tako je i sa našim utiscima. Cijeli život ih primamo i usvajamo, skoro da nikada toga nismo svjesni, i onda tuđe, nametnute, a vremenom i dobrovoljno prihvaćene, stavove i ideje proglašavamo svojima u onoj mjeri u kojoj nam to odgovara, tj trenutnom intelektualno-emocionalnom stanju u nama. Čak smo spremni i da „stradamo“ za određene ideje i koncepte, pritom ne uviđajući jednu jedinu istinu – to su ideje i koncepti.

Za one kojima još uvjek nije jasno šta su ideje, evo malo pojašnjenje ili prevod same riječi:

Ideja - od antičko-grčkog ἱδέα - slika, uvid, uzor;

Koncepcija - iz latinskoga concipere - opaziti, dokučiti, shvatiti, primiti, zamisliti.

Što nas sada dovodi do zaključka da veoma često, a možda uvijek, “ginemo” ili “ubijamo” za mentalnu sliku koju imamo u svojoj glavi ili emocinalni impuls koji osjetimo prilikom iznošenja neke ideje, a koji nam je isto tako ugrađen.

Na osnovu svega ovoga, lako je izvući zaključak da ne postoji ispravan ili pogrešan stav - koncept. Sve su samo koncepti i stavovi i ništa od toga nije naše. Sve je uzeto od okoline u kojoj smo rasli i razvijali se. Možete ih koristiti ali nemojte dozvoliti da oni koriste vas.

Držati se čvrsto i grčevito bilo kojeg stava ili ideje ne vodi nikuda a ponajmanje razvitku čovjeka kao individue a samim tim ni čovječanstva.  

II

Jutros  sam pročitala citat nekog majstora koji je glasio otprilike „biti moćan i uzvišen znači biti izvan svojih suprotnosti“.

Odlično zvuči, veoma mi se sviđa i vjerujem veoma istinito. A opet, nameće mi se čitavo jutro jedno pitanje „Zašto moć i uzvišenost ? Zašto težim baš tome?!“

Pitanje komplikovano koliko i sam čovjek. Možete to da istražujete kod sebe sa mnogo strana ali odgovor će uvijek biti isti – strah i sva njegova djeca, a njih je mnogo. To kod nas izvlači na površinu prilično animalne instinkte, a jedan od njih je potreba za moći i kontrolom.

Ti nagli obrati u karakteru se najviše primjećuju kod žena. Jer žena je sve do tad bila pasivna i potisnuta, uvjek u „službi drugoga“. Od rane mladosti ona se potčinjava željama roditelja, zatim muža i na kraju djece. Njena „individualnost“ ne postoji, jer uvijek ima nešto što je ženi preče i „svetije“ od nje same. Ta osobina je prekrasna kada dolazi iz čistog emocionalnog centra, onda se zove – požrtvovanost i prelazi iz osobine u vrlinu. Ali kod većine žena to je samo uslovni reflex (Uslovni refleksi  su stečeni refleksi, nisu prisutni na rođenju, koji nastaju i nestaju tokom života). One su dobro istrenirane životinje.

Situacija tokom nama poznate istorije je da su se žene kupovale i prodavale, dok su muškarci kupovali i prodavali. Stoga je muškarcima osjećaj kontrole i moći poznatiji nego ženama. Mada, i jedni i drugi žive u iluziji. Jer koliko god da se trudite vi nikada nećete imati kontrolu nad Životom. Vaš život vam je iznenada dat i iznenada vam može biti i oduzet. Sa ili bez „vaše saglasnosti“.

Na tu temu i anegdota koja me nasmijala a pomalo i „zenirala“, a glasi ovako: Koliko gurdjieffovaca treba da se zamijeni žarulja? - Nijedan. Čovjek ne može da čini.

I da se na kraju vratim i na sam citat: „biti moćan i uzvišen znači biti izvan svojih suprotnosti“.

Istina na jednom nivou, jer tu se najniže ljudske pobude nisu očistile a to je potreba da se bude moćan, uzvišen, poseban, drukčiji itd.

Biti izvan svojih suprotnosti znači biti izvan svake suprotnosti. Tu spada isto tako kontrola – nekontrola, uzvišen – neuzvišen, moćan – nemoćan, poseban – neposeban.